Taktika protiv strategije
Piše: Dimitrije Boarov
Ima nečeg neobičnog u tome što je jedan
gorljivi zagovornik evropskih integracija Srbije, kakav je prof. dr Miroljub
Labus, nekadašnji potpredsednik u vladi Vojislava Koštunice, a pre toga i potpredsednik
DS u Đinđićevo vreme, izgovorio ono što je možda “u mislima” današnje vladajuće
koalicije, a na dobošima desnog dela srpske opozicije. Labus je, naime, izneo
mišljenje da pregovore Srbije sa EU treba “zamrznuti” do 2020. godine. U
intervjuu NIN-u (18. maja) on je
rekao: “Potpuno sam razočaran kako to Brisel radi. Strategija priključenja EU
treba da ostane, ali mislim da treba resetovati odnose sa Briselom. Za početak,
treba stati na loptu i zamrznuti pregovore do 2020, do kada je EU zamrzla
proširenje. Pitanje Kosova treba rešavati nezavisno od pridruživanja”. Labus je
uz to dodao da “ne bi bila nikakva tragedija ako bismo se zadržali na ugovoru o
slobodnoj trgovini – uz njegovo proširenje i za oblast usluga – i šengenskom
viznom sistemu”.
Labusov predlog je izgleda iznenadio i
vlast i opoziciju, pa zasad nismo čuli političke komentare njegove poruke, koja
je u suštini više taktičke, demonstraciono političke, nego racionalne naravi. Zdravorazumski
gledano, neracionalno je ono što ide puževim korakom ubrzavati i lečiti “zamrzavanjem”,
kao što je nerazumno kada voziš uzbrdo po klizavici zakočiti na padini, pa je
posle neizvesno možeš li ponovo i krenuti u pravcu u kojem si naumio. Teško je
prihvatiti i Labusovu (tako je ispalo) generalnu ocenu da je “krivica” za tanak
napredak u pregovorima Srbije sa EU pretežno na briselskoj strani i to zbog toga
što se “EU u međuvremenu potpuno promenila” (kako primećuje Labus).
Činjenica je da se EU prilično
promenila u poslednjih 5-6 godina, a možda će se u vremenima koja dolaze promeniti
još više, ali se sistem u Srbiji malo promenio (o čemu i sam Labus otvoreno
govori), ako izuzmemo promenu koalicije na vlasti. Ipak, EU i dalje nudi one
građanske vrednosti i institucije koje su nasušno potrebne Srbiji, možda više
danas nego doskora. Šta će, na primer, ovdašnju vlast terati da otvori prostor
ljudskim i ekonomskim slobodama ako se pritisak EU na vlast u Srbiji “zamrzne”
makar samo na tri godine? I da li će spoljni aspiranti na uticaj na Srbiju u
međuvremenu sedeti skrštenih ruku?
Ako se misli da u tom razdoblju “zamrzavanja”
kod nas dođu oni investitori kojima smetaju ograničenja EU, ali bi rado ušli na
njeno tržište kao “zatečeno stanje”, to nije realistična računica jer, kako sam
Labus kaže, strategiju ulaska Srbije u EU ne treba napuštati, što bi trebalo da
znači da se ne napušta ni Sporazum o pridruživanju. Osim ako se ne računa na
investitore kojima je već šapnuto da je ta strategija samo taktičke prirode i
da su nam oni danas važniji od briselske administracije i njenih ludorija.
Notorno je, međutim, da taktika u ozbiljnim političkim operacijama ne može ići baš
direktno kontra strategije, naročito kod igrača koji imaju slabe karte i mnogo
kibicera.
Prema sklopu Labusovog iskaza moglo bi
se zaključiti da on zastupa mišljenje da se put Srbije u EU mora razdvojiti od razrešenja
takozvanog “kosovskog pitanja”. To jest, da nikuda nećemo stići dok se ta dva
pitanja ne razdvoje. Problem je što se ne vidi bolji način od “konzerviranja”
tog pitanja na duži rok – bez pomoći EU. Zato protivnici “odlaska Srbije u
Evropu” stalno i insistiraju na tom problemu i zaklanjaju se Kosovom u borbi
protiv “unijaćenja Srbije”. Formula nekakvog pravno obavezujućeg dokumenta o
odnosima Beograda i Prištine, umesto priznanja nezavisnosti Kosova, a to
otprilike traži Brisel, danas deluje kao maksimum koji bi se možda mogao
postići – ako EU zadrži “ucenjivački kapacitet” prema obema stranama. Međutim,
ako se pregovori Srbije i EU zamrznu na tri godine, to će samo biti razdoblje
razigravanja ekstremističkih snaga u Srbiji, a pogotovu na Kosovu, pa bi
obnavljanje “proevropske politike” verovatno bila nemoguća misija. Zar nismo
svedoci da beogradski tabloidi već licitiraju i o datumu početka novih balkanskih
ratova i kosovskih bitaka.
Moguće je da evropski obavešteni
Miroljub Labus ima i više razloga za spomenuti predlog o zamrzavanju pregovora
sa EU od ovih koje je sada izneo i da je njegov svojevrsni pesimizam, izražen
kroz reči da i mi i Brisel kroz tri godine treba “dobro da razmislimo šta dalje
da se radi”, oslonjen na neke dublje utemeljene informacije. Čak i u takvom
slučaju, bilo bi smešno da Srbija danas zamrzava već praktično smrznuto.
Novi magazin br. 317, 25. maj 2017.
Comments
Post a Comment