Taktika protiv strategije

Piše: Dimitrije Boarov




Ima nečeg neobičnog u tome što je jedan gorljivi zagovornik evropskih integracija Srbije, kakav je prof. dr Miroljub Labus, nekadašnji potpredsednik u vladi Vojislava Koštunice, a pre toga i potpredsednik DS u Đinđićevo vreme, izgovorio ono što je možda “u mislima” današnje vladajuće koalicije, a na dobošima desnog dela srpske opozicije. Labus je, naime, izneo mišljenje da pregovore Srbije sa EU treba “zamrznuti” do 2020. godine. U intervjuu NIN-u (18. maja) on je rekao: “Potpuno sam razočaran kako to Brisel radi. Strategija priključenja EU treba da ostane, ali mislim da treba resetovati odnose sa Briselom. Za početak, treba stati na loptu i zamrznuti pregovore do 2020, do kada je EU zamrzla proširenje. Pitanje Kosova treba rešavati nezavisno od pridruživanja”. Labus je uz to dodao da “ne bi bila nikakva tragedija ako bismo se zadržali na ugovoru o slobodnoj trgovini – uz njegovo proširenje i za oblast usluga – i šengenskom viznom sistemu”.
Labusov predlog je izgleda iznenadio i vlast i opoziciju, pa zasad nismo čuli političke komentare njegove poruke, koja je u suštini više taktičke, demonstraciono političke, nego racionalne naravi. Zdravorazumski gledano, neracionalno je ono što ide puževim korakom ubrzavati i lečiti “zamrzavanjem”, kao što je nerazumno kada voziš uzbrdo po klizavici zakočiti na padini, pa je posle neizvesno možeš li ponovo i krenuti u pravcu u kojem si naumio. Teško je prihvatiti i Labusovu (tako je ispalo) generalnu ocenu da je “krivica” za tanak napredak u pregovorima Srbije sa EU pretežno na briselskoj strani i to zbog toga što se “EU u međuvremenu potpuno promenila” (kako primećuje Labus).
Činjenica je da se EU prilično promenila u poslednjih 5-6 godina, a možda će se u vremenima koja dolaze promeniti još više, ali se sistem u Srbiji malo promenio (o čemu i sam Labus otvoreno govori), ako izuzmemo promenu koalicije na vlasti. Ipak, EU i dalje nudi one građanske vrednosti i institucije koje su nasušno potrebne Srbiji, možda više danas nego doskora. Šta će, na primer, ovdašnju vlast terati da otvori prostor ljudskim i ekonomskim slobodama ako se pritisak EU na vlast u Srbiji “zamrzne” makar samo na tri godine? I da li će spoljni aspiranti na uticaj na Srbiju u međuvremenu sedeti skrštenih ruku?
Ako se misli da u tom razdoblju “zamrzavanja” kod nas dođu oni investitori kojima smetaju ograničenja EU, ali bi rado ušli na njeno tržište kao “zatečeno stanje”, to nije realistična računica jer, kako sam Labus kaže, strategiju ulaska Srbije u EU ne treba napuštati, što bi trebalo da znači da se ne napušta ni Sporazum o pridruživanju. Osim ako se ne računa na investitore kojima je već šapnuto da je ta strategija samo taktičke prirode i da su nam oni danas važniji od briselske administracije i njenih ludorija. Notorno je, međutim, da taktika u ozbiljnim političkim operacijama ne može ići baš direktno kontra strategije, naročito kod igrača koji imaju slabe karte i mnogo kibicera.
Prema sklopu Labusovog iskaza moglo bi se zaključiti da on zastupa mišljenje da se put Srbije u EU mora razdvojiti od razrešenja takozvanog “kosovskog pitanja”. To jest, da nikuda nećemo stići dok se ta dva pitanja ne razdvoje. Problem je što se ne vidi bolji način od “konzerviranja” tog pitanja na duži rok – bez pomoći EU. Zato protivnici “odlaska Srbije u Evropu” stalno i insistiraju na tom problemu i zaklanjaju se Kosovom u borbi protiv “unijaćenja Srbije”. Formula nekakvog pravno obavezujućeg dokumenta o odnosima Beograda i Prištine, umesto priznanja nezavisnosti Kosova, a to otprilike traži Brisel, danas deluje kao maksimum koji bi se možda mogao postići – ako EU zadrži “ucenjivački kapacitet” prema obema stranama. Međutim, ako se pregovori Srbije i EU zamrznu na tri godine, to će samo biti razdoblje razigravanja ekstremističkih snaga u Srbiji, a pogotovu na Kosovu, pa bi obnavljanje “proevropske politike” verovatno bila nemoguća misija. Zar nismo svedoci da beogradski tabloidi već licitiraju i o datumu početka novih balkanskih ratova i kosovskih bitaka.
Moguće je da evropski obavešteni Miroljub Labus ima i više razloga za spomenuti predlog o zamrzavanju pregovora sa EU od ovih koje je sada izneo i da je njegov svojevrsni pesimizam, izražen kroz reči da i mi i Brisel kroz tri godine treba “dobro da razmislimo šta dalje da se radi”, oslonjen na neke dublje utemeljene informacije. Čak i u takvom slučaju, bilo bi smešno da Srbija danas zamrzava već praktično smrznuto.


 Novi magazin br. 317, 25. maj 2017.

Comments

Popular posts from this blog

O fašističkom stanju duha

Karikature od naših života

Izborne krađe i politički kupleraj