Posts

Još nam samo Lale fale

Image
Vojvođanski identitet, mit ili stvarnost Šta znači biti Vojvođanin ili “dobar Vojvođanin”?  Koji je sadržaj tog identiteta? Biti autonomaš? Koristiti germanizme? Slušati tamburaše, jesti rindflajš Piše: Aleksej Kišjuhas Šta je vojvođanski identitet? Kao jedan kolektivni, regionalni, kulturni i društveni identitet stanovnika Vojvodine? Postoji li taj identitet ili je u pitanju samo nostalgični ili romantični mit? Postoji li identitet – vojvođanskog identiteta? S tim u vezi, zamolio bih vas da razmislite o svojim identitetima i o tome kako ovi identiteti čine da se osećate. To jest, kakve emocije proizvode ti identiteti. Naime, zapitajmo se i zašto identiteti generišu snažna osećanja, posebno kada se ovi identiteti dovode u pitanje, npr. naš identitet kao muškaraca ili žena, kao stručnjaka u nekoj oblasti (kao sociologa, fudbalera ili poštara), odnosno naši identiteti kao Srba, Rusina, Amerikanaca, hrišćana, ateista itd., odnosno identiteti kao Vojvođana. Uz to, koji...

O fašističkom stanju duha

Image
Pi še: Aleksandar Bošković “Fašističko stanje duha” je izraz koji je pre više od dvadeset pet godina upotrebio Kristofer Bolas, jedan od najuticajnijih savremenih psihoanalitičara. Tekst u kojem je bliže objasnio ovaj pojam objavljen je kao deveto poglavlje u njegovoj knjizi Being a Character: Psychoanalysis and Self Experience , iz 1992. Ovaj izraz Bolas koristi da bi označio složen način ponašanja ljudi, koji uključuje potpuno ukidanje drugima prava na postojanje (genocid kao najpoznatiji i najdrastičniji primer – ali i nedavni napad na gosta Beogradskog festivala dokumentarnog filma Bernara Anri-Levija je dobar primer za ovaj fenomen), a ova destruktivna tendencija je nešto što su raniji istraživači uglavnom ignorisali. Na primer, Bolas kaže da je osnivač psihoanalize Frojd, i pored toga što je spoznao razmere ljudske destruktivnosti tokom Prvog svetskog rata, verovao da određeni tip racionalnog razmišljanja dominira kod većine ljudi. Tako da, prema Frojdu, i pored svih na...

Kancelarkin iskorak

Image
Piše: Momčilo Pantelić O prvom izlasku Donalda Trampa izvan Amerike u svojstvu šefa Bele kuće pričaće se po svetu poduže, ali mahom ne zbog njegovih referisanja već zbog komentara nemačke kancelarke Angele Merkel. Izrekla je nekoliko upozorenja koja su međunarodnu javnost uzbudila čak više i od simbolike njegova dva “govora rukama” – kad je odgurnuo crnogorskog premijera da bi stupanjem u prvi red kolone zvaničnika pokazao “gde je kome mesto”, ali i kada ga je francuski predsednik naterao da prvi odustane od čvrstog stezanja šaka, u kojem drugi obično zadovoljavaju Trampovu potrebu da mu se prizna da je jači. I u kancelarkinom polemičnom nastupu naglašen je značaj ruku. EU mora svoju sudbinu da uzme u svoje ruke, uzviknula je na predizbornom skupu u Minhenu, neposredno posle samita NATO u Briselu i Grupe 7 na Siciliji, na kojima se ponovila nesloga zapadnih sila. Prošlo je vreme u kojem smo mogli da u potpunosti računamo na SAD i Britaniju, obrazložila je, uz napomenu da su va...

Geometri istorije

Image
Rehabilitacija Nikole Kalabića, prvi čin Vraćanje građanskih prava zloglasnom četničkom komandantu Nikoli Kalabiću zaoštrilo je pitanje hoće li od sada biti poželjna izdaja i saradnja sa okupatorom i hoće li napokon biti poništena antifašistička prošlost Srbije Piše: Jelka Jovanović Rehabilitacija ratnog komandanta Gorske garde Nikole Kalabića pred Višim sudom u Valjevu pokrenula je novu javnu raspravu o reviziji istorije prečicom – sudskim presudama. Deo stručne i široke javnosti sklon je oceni da je reč o “suđenju presudama”, kako je istoričar Čedomir Antić ocenio rehabilitaciju Draže Mihailovića, a drugi deo je uveren da je besmisleno vraćanje “građanskih prava” Kalabiću, mrtvom više od sedam decenija, poslednji kamen u odbrani ratnog kolaboracionizma i sakaćenju antifašizma. Pri tome malo ko osporava činjenicu da je nekadašnji valjevski geometar bio jedan od najkrvoličnijih četnika i nesumnjiv saradnik nacista u porobljenoj Srbiji. Sporno je i prihvatan...

Duhovna Srbija i svetovna SPC

Image
Piše: Jelka Jovanović , urednica Nije greška u naslovu, mnoštvo indicija ukazuje na mimikriju u kojoj se više ne zna koja je uloga države, a koja crkve, tačnije SPC. Što je, treba li reći, nedozvoljivo jer je Srbija sekularna država u kojoj je verovanje privatna stvar, a organizovana vera pravo, istina oktroisano na deo verskih zajednica, ali makar i tako uštrojeno, pravo je. I zna se šta ko radi ili bar šta bi ko trebalo da radi. No, da je Đavo odneo šalu postaje očigledno, ne samo zato što predsednici, premijeri i ministri hrle u Patrijaršiju SPC po mišljenje kao nekad u CK, napadno se krsteći, a crkveni velikodostojnici javno vode politiku. Državnu. Da su vlast i crkva neodvojivi pokazaće i novi predsednik Srbije Aleksandar Vučić polaganjem zakletve iznad Ustava i – Miroslavljevog jevanđelja, izvesno objašnjavajući da se zaklinje najvažnijem pravnom aktu, kako ga sam Ustav i zakoni obavezuju, ali i prvom dokazu srpske pismenosti, a ne crkvenom spisu. Ako uopšte bude morao d...

Volja stranaka, nevolja birača

Image
Zašto Skupština Srbije gubi ustavne funkcije Najviše predstavničko i zakonodavno telo Srbije Narodna skupština najvećim delom novog višestranačja javno se predstavlja kao glasačka mašina i najvažnija kota odbrane – Vlade. Rastom vladajuće većine, zakonomernošću praktične politike, sužava se prostor parlamentarnih obaveza, prava i sloboda. Kako se toj atrofiji političkog sistema i života može stati na put, analizira Jelka Jovanović Zašto utvrđivanje dnevnog reda Skupštine Srbije često traje gotovo koliko i rasprava o više zakona koji određuju praktični život građana i funkcionisanje države? Zašto skupštinska većina odbija da u dnevni red uvrsti zakonske predloge ili izmene zakona koji su više nego razumni, poput oduzimanja oružja ljudima koji su registrovani porodični nasilnici, Aleksinog zakona ili više od 50 puta ponovljenog predloga poslanice Demokratske stranke Aleksandre Jerkov da se u Krivični zakonik, među krivična dela koja ne zastarevaju, uvrsti i krivično delo kra...

Taktika protiv strategije

Image
Piše:  Dimitrije Boarov Ima nečeg neobičnog u tome što je jedan gorljivi zagovornik evropskih integracija Srbije, kakav je prof. dr Miroljub Labus, nekadašnji potpredsednik u vladi Vojislava Koštunice, a pre toga i potpredsednik DS u Đinđićevo vreme, izgovorio ono što je možda “u mislima” današnje vladajuće koalicije, a na dobošima desnog dela srpske opozicije. Labus je, naime, izneo mišljenje da pregovore Srbije sa EU treba “zamrznuti” do 2020. godine. U intervjuu NIN-u ( 18. maja) on je rekao: “Potpuno sam razočaran kako to Brisel radi. Strategija priključenja EU treba da ostane, ali mislim da treba resetovati odnose sa Briselom. Za početak, treba stati na loptu i zamrznuti pregovore do 2020, do kada je EU zamrzla proširenje. Pitanje Kosova treba rešavati nezavisno od pridruživanja”. Labus je uz to dodao da “ne bi bila nikakva tragedija ako bismo se zadržali na ugovoru o slobodnoj trgovini – uz njegovo proširenje i za oblast usluga – i šengenskom viznom sistemu”. L...